Davno su jednom dvoje mladi zivjeli, koji su se nenormalno voljeli. Upoznali su se u dvorani jednoj, i htjeli odma provest skupa cijeli zivot svoj. Dugo su bili sretan par, i nigdje nije nastao kvar. Povjerenje, ljubav i pamet su bili tu, i nakon 2 godine zaprosi on nju.
Ali nije to radio kao svatko drugi, vec joj on iz srca ponudi:
"Valentina, udaj se za mene i budi moja, neka me zauvjek prati ljepota tvoja. Odkad sam te prvi put vidio u parku onom, znao sam da hocu dijecu samo s tobom. Moj zivot mi nista ne znaci bez tebe, ljepotice ne odbij me od sebe. Uvjek ces imati slobodu svoju, necu te drzati kao robkinju moju. Sve cu ti zelje i snove ispuniti, i nikad te necu iznevjeriti. Zelim s tobom da ostarim, i sve teskoce i bolesti da pobjedim. Ocarala me ljubav i ljepota tvoja, prije neg' sto odem u rat, hocu da budes moja!"
Njegove rijeci imaju veliku moc, vec je se smracilo i topla je noc. Digla ga je s poda i snazno poljubila, prije nego sto mu je odgovorila:
"Valentino, ljubavi moja ne znam sta da kazem, znam samo da hocu da budem tvoja to ne lazem. Hocu da ti se predam sva, hocu da se udam za tebe ja!"
Prode vjencanje a i prosle su godine, a Valentina prvo dijete ocekuje. Medutim je se zaratilo u zemlji dalekoj, i trebali su jos vojnika na strazi nekoj. Glavni oficir je 20 najboljih izabrao, medu njima je i Valentino stajao. Valentina je 3 dana plakala, i "da ne ide" je ga nagovarala. Ali na zalost sve je bilo uzalud, povecala joj se muka - smanjio se trud. Priblizio se dan odlaska njegovog, draga gubi supruga voljenog.
Obecao je da ce joj pisati, i da ce se zdrav opet vratiti. Onda stavi ruku na stomak i poljubi nju, a ona osjeti strah u njemu i bol veliku. Beba raste - mjeseci prolaze, pisma svaki dan dolaze. Ona ih cita s velikom boli, nedostaje joj osoba koju voli. Kad jedan dan ne stigo pismo njegovo, ona se tjesila i mislila da je zaboravio. Prolazili su dani, priblizio se porod, Valentino se nije javio jos do sad.
Kad 14.7. u 2 sata, ona se porodi iznenada. Rodila je sina, slatkog kao otac, smede kose kad od jednom sestre joj nose pismo od ljubljenog supruga.
Ona sva sretna odma ga otvorila:
"Hej slatka mala! Nemoj sada da bi zaplakala. Kad dobijes ovaj list onda znaj, da je mom zivotu dosao kraj. Moram svoje misli da skratim, jer moram drugu olovku da vratim. Milijun puta sam ti rekao da te volim, za kraj te jos samo jedno molim, nemoj da nasoj bebi drugi pruza ljubav moju, niti da dira ljepotu tvoju. Ostani mi vjerna kao sto sam i ja tebi bio, to je jedino sto bih jos od tebe htio. Ne zaboravi nas dan vjencanja u Maju, VOLIM TE draga i cekam te u raju! tvoj Valentino"
Valentina suze obrisa i rece:
"Ljubljeni, nitko tvoje mijesto zamjeniti nece!"
TU SERAS TOUJOURS MON PAPA, MEME SI J'AI GRANDI SANS TOI :(
.......................................................................................................................................................................................................
''UN seul être vous manque,
et TOUT est dépeuplé...''
.......................................................................................................................................................................................................
